|
Bosonoge
sestre karmelićanke došle su u Hrvatsku 1939. godine na poziv zagrebačkog
nadbiskupa Alojzija Stepinca. Temeljni kamen za ovaj Karmel
MAJKE
BOŽJE BISTRIČKE I
BLAŽENOG
ALOJZIJA STEPINCA
blagoslovio je
11. rujna 1994. papa IVAN PAVAO II. Iste godine kardinal Franjo Kuharić započeo
je s izgradnjom samostana. Kada je 3. listopada 1998. papa Ivan Pavao II. svečano
proglasio blaženim Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici, sestre karmelićanke
uselile su u samostan. Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić posvetio je crkvu i
blagoslovio Karmel 12. veljače 2000., a sestre karmelićanke istoga dana
zatvorile su se u klauzuru.
BLAŽENI
ALOJZIJE BDIJ NAD OVIM KARMELOM I
MOLI ZA HRVATSKI NAROD.
Jubilarne
godine Gospodnje 2000.
BISTRIČKI
KARMEL
Srce
Marije Bistrice,
Bisera
vjerne Hrvatske,
Kuca
od sada nježnije
Uz
bose sestre karmelske.
Pripjev:
UZ DUŠU DUŠE HRVATSKE,
MAJČICU DRAGU BISTRIČKU,
NISU DALEKO, BLIZU SU,
I DAN I NOĆ ONE UZ NAS SU.
UZ
DUŠU DUŠE HRVATSKE,
MAJČICU DRAGU BISTRIČKU,
MOLE SE KRISTU, ŽRTVUJU,
ZA SVIJET I DRAGU HRVATSKU!
Tiho
izviru molitve,
Krunice,
psalmi, zahvale...
Žrtve
za sve nas prinose,
Tu
svijeće gore karmelske.
Ljubav
ogrijeva samostan,
Srca
žar topi studen dan,
Krista
tu časte nadasve
Te
bose sestre karmelske.
Glazba: Nikica Kalogjera
Stihovi: Joža Prudeus
KARMELSKA
TVRĐAVA
Tvrđava
na rubu bistričkoga brijega
što
li u sebi tajnovito krije?
Čuva
li verige bjegunica svijeta,
ili
oštre mače junakinja hrabrih?
Svijeta
se žene ove odrekle nisu
žele
mu smisao donijeti novi:
Iako
su nam puti krivudavi, tvrdi
oni
od Boga k Bogu vazda idu.
Oružje
zvecka doduše često i borbe
se
vode između kreposti i navika loših.
Nekad
pobjede jedne, katkad nadjačaju druge,
kad
nadvlada zaborav sebe, evo sreće.
Hodnici
dugi oko crkvice sviti
jedan
drugome u naručje vode
Čovječe,
znaj: ovaj "zatvor" tebi naoko
punu
slobodu dariva.
s. M. Petra od Presvete Euharistije
(Fišter), OCD
VINOGRAD
U CVATU MIRIŠE
Karmel
u Mariji Bistrici
U
sjeni velikog događaja – dolaska Svetog Oca Ivana Pavla II. u Mariju
Bistricu - 25. listopada 1998. doselilo se devet sestara bosonogih
karmelićanki iz prvog hrvatskog Karmela u Brezovici u novi, još nedovršeni,
samostan. Tako je započela život jedna oaza molitve, šutnje,
sabranosti i predanja Bogu u neposrednoj blizini našeg Nacionalnog
svetišta Majke Božje Bistričke s druge strane Kalvarije. Kao što je
prve pustinjake na Karmelu u Svetoj Zemlji privlačila njegova ljepota,
osobito bogatstvo flore i faune, jer je izgledao kao cvatući vrt ili
cvatući vinograd, što u prijevodu i znači riječ «Karmel», tako i
današnje monahinje oduševljava i privlači Bogu ljepota brežuljaka
oko Marije Bistrice.
Početak
Karmelskog reda zabilježen je u povijesti početkom 13. st. kada sv.
Albert Jeruzalemski između 1206. i 1214. potvrđuje Pravilo. Prvi su
monasi na gori Karmelu sagradili kapelicu posvećenu BD Mariji i
nazivali se Braća BD Marije od brda Karmela i uz to su njegovali duh
Ilije, proroka, osobito geslo «Gorljivo sam revnovao za Gospodina nad
vojskama». Otad karmelićani, a kasnije i karmelićanke, raznose
svijetom štovanje Gospe Karmelske ili, u našim krajevima poznatije pod
nazivom Škapularska Gospa. Slijedi zatim povlačenje monaha pred
muslimanima iz Svete Zemlje u Europu. Tamo su ih dočekali novi uvjeti
koji mijenjaju njihovu čisto pustinjačku fizionomiju te postaju prosjački
Red kontemplativno – aktivnog stila života. Životne prilike dovele
su i do slabljenja duha Reda pa su tijekom 14. i 15. stoljeća
poduzimane obnove koje nisu imale nekog izrazitijeg odjeka. U 16. st.
obnovu ženske grane Reda, koja je nastala u 15. st., poduzima velika žena,
Španjolka, sv. Terezija od Isusa (de Ahumada) koja za reformu muške
grane pridobiva sv. Ivana od Križa. Ta je obnova uspjela te se odvojila
od stare grane i započela novi život s povratkom na prvotno Pravilo i
strogoću Reda. Novi Red bosonogih karmelićana sv. Terezija je
obogatila svojom molitvenom karizmom, a svojom je djelima, kao i sv.
Ivan od Križa, obogatila mističnu literaturu koja je i danas
mjerodavna i aktualna. Danas u svijetu ima oko 12000 karmelićanki u 878
samostana i oko 556 samostana karmelićana u kojima živi oko 4000
redovnika. Bosonoge karmelićanke žive čisto kontemplativni stil života,
bez aktivnog apostolata. Njihov je apostolat molitva kako je to željela
sv. Terezija Avilska. Sestre žive u omeđenom, ograničenom prostoru -
klauzuri, a glavna osobitost njihova života jest da provode jednu vrstu
pustinjaštva u maloj zajednici. Molitva i rad i odvijaju se u samoći,
šutnji, a vrijeme za razgovore i druženje predviđeno je dva puta u
danu oko dva sata.
Temeljni kamen za bistrički
Karmel
blagoslovio je 11. rujna 1994. papa Ivan Pavao II, a te iste godine
kardinal Franjo Kuharić započeo je s izgradnjom samostana. Zagrebački
nadbiskup Josip Bozanić posvetio je crkvu i blagoslovio samostan 12.
veljače 2000. i zatvorena je klauzura samostana.
Samostan u Mariji Bistrici svojom
izgledom plijeni pažnju mnogih hodočasnika koji s vrha Kalvarije motre
to neobično zdanje, pa im vjerojatno sam pogled na njega duše upravlja
Bogu. Kako je samostan na osami, pogodan je za sabranost i šutnju pa se
preko dana mogu vidjeti osobe koje dolaze u kapelu da se u miru
porazgovore sa svojim Bogom. Nakon posvete crkve i zatvaranja klauzure
samostana, sestre su mogle započeti život po svim pravilima Reda. Iako
su prije hodočasnici više dolazili da bi vidjeli unutrašnjost
samostana i da malo zavire u nesvakidašnje prostore, danas dolaze jer
su potrebni molitvene podrške. U našem narodu još uvijek jaka vjera u
moć molitava. Preporučiti se u molitve, pitati za savjet to su najčešći
razlozi mnogih posjeta. Dovoljno im je koji put reći neku blagu riječ
utjehe koja pada kao melem na dušu i potrebnici odlaze utješeni. U
hodočasničkoj sezoni dolaze veće skupine hodočasnika, a preko tjedna
manje grupe vjeroučenika sa svojim vjeroučiteljima i drugi. Od
crkvenih velikodostojnika, osim naših hrvatskih (nad)biskupa, posjetili
su nas: kardinali: Josef Ratzinger, Tarsitio Bertone, Josef Tomko.
Svakako, posjet prvog predsjednika samostalne Republike Hrvatske, dr.
Franje Tuđmana s pratnjom, ostat će u trajnom sjećanju ovog još
uvijek «mladog» Karmela. Od ostale gospode iz javnog života, društvenog
i kulturnog, koja su prošla kroz naš samostan, možemo izdvojiti, između
ostalih: Juru Radića, Milana Bandića, Ante Simonića, Ivicu Percla i
dr.
Prije četiri stoljeća u Hrvatsko
je zagorje došla pobožnost Gospi Škapularskoj, kako to svjedoči «Zercalo
marijansko vu Krapine...», a pred pet godina rodio se Karmel, u podnožju
brežuljka rodnoga, u Mariji Bistrici. Na nekadašnjem župnom dobru,
gdje je nekoć cvao vinograd, danas cvate drugi vinograd – Karmel i
miriše.
s.
M. Petra od Presvete Euharistije (Fišter), OCD
|
